Na teritoriji današnje Crne Gore, srpska narodna nošnja takođe ima bogatu tradiciju i raznovrsnost, sa specifičnostima koje odražavaju istoriju i kulturu tog prostora. Nošnja u ovim krajevima pripada širem dinarskom kulturnom krugu i uključuje karakteristike koje su se razvile u okviru srpske etničke zajednice. Glavni stilovi narodne nošnje na teritoriji Crne Gore su:
Srpska narodna kola kroz folklorno nasleđe
Stil i karakteristike kola
Kolo i kulturni identitet
Savremeni kontekst folklornih igara srpskog naroda
Glavne funskcije I dimenzije folklore
Žanr i folklorni narativi
Kolo kao arhaični ples
Razvoj kola u 19. vijeku
Kolo u 20. veku
Istaknuta Srpska kola
Dejan Petrović Big Band & Ansambl KOLO - Užičko, Kolubarac, Vlaško kolo
Srpska narodna kola kroz folklorno nasleđe
10.08.2024
Srpska narodna kola zauzimaju značajno mjesto u folklornom nasleđu Crne Gore, jer su kroz vjekove bila simbol zajedništva, tradicije i kulture srpskog naroda na ovim prostorima. Kroz igru i pjesmu, kola su prenošena sa generacije na generaciju, čuvajući specifične običaje, ritmove i korake karakteristične za razne krajeve Crne Gore. Medjutim u pogledati značaja kola kroz tradiciju srpskog naroda ona se mogu analizirati sa više tematskih aspekata. Srpska narodna kola u Crnoj Gori nisu samo oblik zabave, već i način izražavanja kolektivnog identiteta i vrednosti zajednice. Ona su često igrana u okviru značajnih događaja, poput svadbi, praznika, saborovanja i drugih svečanosti. U tim prilikama, kolo okuplja ljude svih generacija, simbolišući zajedništvo i harmoniju. Poznato je da jеzik jеdnоg narоda nijе svuda identičan, vеć mоžе imati različitih dijalеkatskih varijanati. Takо ni srpskе narоdnе igrе nisu svuda iste, vеć sе mоgu prezentovati na višе načina, mada je melodija ista kod svih varijanti izvodjenja.
Tekst napisao:
Stevan Milićević
Stil i karakteristike kola
12.08.2024
Izvor: Voin Kostic
Mnoge igre sе u različitim krajеvima igrala na različitе načinе, jеr su svaki kraj, a pоnеkad i svakо naseljе imali svоjе igrе. Igrе su sе prеnоsilе i prеuzimalе iz kraja u kraj, narоčitо u susjеdnim krajеvima, štо jе pоnеkad dоvоdilо dо njihоvоg ujеdnačavanja. Na tеritоriji Srbijе mоžе sе razlikоvati nеkоlikо vеćih pоdručja u kоjima sе igra na sličan način, ali dоnеklе različit u оdnоsu na оstala pоdručja. U prеglеdu kоji dоlazi bićе оpisanе igrе različitih pоdručja kоjе imaju zajеdničkе i pоsеbnе karaktеristikе
Kola koja se iz Crne Gore igraju kroz srpske običajese odlikuju specifičnim ritmom i koracima, koji često odražavaju prirodu i geografiju regiona. Neka od poznatih kola koja se igraju u Crnoj Gori uključuju:
Crnogorski Oro - prepoznatljivo po snažnim, postojanim koracima i sporom ritmu, često praćeno dubokim zvukovima gusala.
Moravac - popularno širom srpskih krajeva, uključujući Crnu Goru, poznato po živahnim i brzim koracima.
Užičko kolo - brzo i energično, često igrano na svadbama i drugim veseljima.
Tekst napisao:
Stevan Milićević
Kolo i kulturni identitet
27.08.2024
Igranje kola u Crnoj Gori često je povezano s očuvanjem srpskog kulturnog identiteta. Kroz decenije, kolo je postalo simbol otpora kulturnom zaboravu i asimilaciji tj. nestanku. U mnogim crnogorskim mjestima, kulturno-umjetnička društva njeguju ovu tradiciju organizujući festivale i okupljanja gdje se izvode narodna kola. S toga je opšte poznato jer da bismo imali kulturni identitet, moramo da imamo kulturni kontinuitet. Prema tome, da bi generacije koje dolaze imale o čemu da govore kao o baštini i istoriji, prije svega moramo da vodimo računa kakva djela ostavljamo njima za zalog. Zbog toga priča o prošlosti i baštini ne može da prođe bez osvrta na sadašnji trenutak – da li bilježimo momente koji su dio naše svakodnevice, odnosno, prije svega, da li ih vidimo.
Tekst napisao:
Stevan Milićević
Savremeni kontekst folklornih igara srpskog naroda
02.09.2024
Danas, kolo ostaje popularno i u urbanim i u ruralnim sredinama Crne Gore. Kroz aktivnosti folklornih ansambala i škola folklora, mladi se uče vještini igranja kola, čuvajući ovu dragocjenu tradiciju za buduće generacije. Osim toga, kolo se često koristi kao simbol nacionalnog ponosa na javnim manifestacijama i proslavama. Srpska narodna kola u Crnoj Gori nisu samo ples, već dio žive tradicije koja povezuje prošlost i sadašnjost, njegujući jedinstveni duh naroda i njegovu ljubav prema igri i zajedništvu a sve sa ciljem prezentacije bogastva I afirmacije ovog kulturnog naledja. Narodna kola srpskog naroda kroz istoriju predstavljaju jedan od najvažnijih oblika kulturnog izražavanja i kolektivnog identiteta. Njihova evolucija od ritualnog plesa do folklorne umjetnosti svjedoči o bogatom duhovnom nasleđu Srba i njihovoj sposobnosti da očuvaju tradiciju kroz vjekove.
Tekst napisao:
Stevan Milićević
Glavne funskcije I dimenzije folklore
13.09.2024
Razmotrivši odnos folklora i socijalnog i kulturnog konteksta, antropolog i folklorista Vilijam Baskom izdvojio je četiri glavne funkcije folklora (Bascom 1954): 1. zabavljačka funkcija: u najvećem broju slučajeva folklor služi zabavi – da se peva, priča, igra, nasmeje. Ova funkcija je integrativna koliko i zabavna, zadovoljavajući potrebe čoveka, kao homo ludensa, za dokolicom, igrom i razbibrigom. Međutim, ona zadovoljava ujedno i estetske potrebe ljudi u usmenim kulturama za umetničkim izrazom kroz različite oblike folklora – verbalne, kinetičke, plastične i muzičke. 2. vaspitna ili pedagoška funkcija: u usmenim kulturama folklor služi socijalizaciji mlađih članova, prenoseći s generacije na generaciju tradicijska znanja i mišljenja, naročito kroz izreke, poslovice i zagonetke, ili brojne folklorne ideje utemeljene na različite načine u onome što zovemo „pogled na svet“. Kao „ogledalo kulture“, u predpismenim ili usmenim rezidualnim društvima folklor nudi i praktična rešenja i uputstva za ponašanje ljudi. 3. valorizujuća funkcija: odnosi se na prenošenje društvenih normi, kulturnih stavova i vrednosti. U tom smislu, folklor, budući konzervativan, služi za potvrđivanje važećih običaja i institucija kroz ritual obrede, mitove, svete religijske priče, moralne priče, poslovice, basne, legende itd. 4. kompenzatorska funkcija: folklor služi „kao izduvni ventil“ za osećanja presije i tenzije u društvu kao otpor ili neslaganje u žanrovima putem kojih se slobodno mogu iskazati seksualne fantazije, granične teme i agresivnost na prihvatljiv način.
U literarnom smislu, žanr predstavlja skup narativa sa zajedničkim stilskim, tematskim i kompozicijskim elementima. Ruski teoretičar književnosti Mihail Bahtin ponudio je 1928. godine26 jednu od najvažnijih teorija žanrova, nazvanu socijalna poetika, budući da za Bahtina „prava poetika žanrova može biti samo sociologija žanrova“ (Bakhtin and Medvedev 2003, 180). Za antropologiju folklora takav pristup je važan budući da ističe kontekstualnu, socijalnu i ideološku dimenziju žanrova. Po toj teoriji, žanr je složen sistem značenja, poseban način na koji svesnost modeluje iskustvo. Svaki žanr to čini na poseban, sebi svojstven način. Žanrovi su zavisni od istorijskog, socijalnog i kulturnog konteksta, refl ektuju ideološke obrasce epohe i vrednosni sistem. Nastaju, menjaju se i nestaju s epohama, stilovima i interesom publike. Posebnu karakteristiku žanrova, kao jedinstvenih celina forme i sadržaja, Bahtin vidi u njihovoj dvostrukoj orijentaciji prema stvarnosti, čime se potcrtava njihova socijalna dimenzija (Bakhtin and Medvedev 2003, 176–177; Dorst 1983, 414–415). Prva orijentacija je „spoljašnja“, u odnosu na realan prostor i vreme. Kroz tu orijentaciju žanr ulazi u sva kodnevni život, u različite aspekte stvarnosti kao nešto što je izvedeno, pročitano, saslušano u konkretnom vremenu, mestu i konkretnim uslovima. Takvo usmerenje žanra podrazumeva publiku, njihovu reakciju i odnos prema autoru ili izvođaču, što znači da spoljašnja orijentacija naglašava realan kontekst. Druga orijentacija je „unutarnja“, zasnovana na tematskim determinantama: „Svaki žanr je sposoban da kontroliše izvesne aspekte realnosti. Svaki žanr poseduje konačne principe selekcije, konačne forme viđenja i konceptualizacije realnosti“ (Bakhtin and Medvedev 2003, 177). Bajka će nam svet prikazati kao svet neodređenog i fantastičnog vremena i prostora, govoreći s optimizmom o afi rmaciji identiteta i o transformaciji junaka – malog, običnog ili prezrenog koji postaje priznat i dostojan svojih zasluga (v. Antonijević 2013). Legenda će nas snabdeti folklorizovanim istorijskim podacima, povestima o sudbinskim predodređenostima, moralnim podukama ili pričati o opasnostima ako narušimo društvene tabue (Milošević-Đorđević 2000, 43–61; Antonijević 1994). Anegdota ili vic će uhvatiti trenutak anegdotalnog ili smešnog aspekta života i poentirati ih kroz obrte situacija (Milošević-Đorđević 2000, 170–172), i tako dalje. Posebni aspekti tih realnosti povezani su sa načinima na kojima ih svaki žanr konstruiše svojim poetskim i strukturalnim principima i mogućnostima reprezentacije. Spoljašnje i unutarnje orijentacije žanrova su međusobno aktivne, utiču jedna na drugu i zajedno utiču na ideološke i društvene koncepcije u realnosti, stoga kažemo da svaki žanr poseduju posebnu tematsku, ideološku i vrednosnu orijentaciju. Po Bahtinovom mišljenju, književni i folklorni žanrovi obogaćuju naš unutarnji govor novim alatkama za osvešćivanje i konceptualizaciju realnosti (Bakhtin and Medvedev 2003, 179).
U literarnom smislu, žanr predstavlja skup narativa sa zajedničkim stilskim, tematskim i kompozicijskim elementima. Ruski teoretičar književnosti Mihail Bahtin ponudio je 1928. godine26 jednu od najvažnijih teorija žanrova, nazvanu socijalna poetika, budući da za Bahtina „prava poetika žanrova može biti samo sociologija žanrova“ (Bakhtin and Medvedev 2003, 180). Za antropologiju folklora takav pristup je važan budući da ističe kontekstualnu, socijalnu i ideološku dimenziju žanrova. Po toj teoriji, žanr je složen sistem značenja, poseban način na koji svesnost modeluje iskustvo. Svaki žanr to čini na poseban, sebi svojstven način. Žanrovi su zavisni od istorijskog, socijalnog i kulturnog konteksta, refl ektuju ideološke obrasce epohe i vrednosni sistem. Nastaju, menjaju se i nestaju s epohama, stilovima i interesom publike. Posebnu karakteristiku žanrova, kao jedinstvenih celina forme i sadržaja, Bahtin vidi u njihovoj dvostrukoj orijentaciji prema stvarnosti, čime se potcrtava njihova socijalna dimenzija (Bakhtin and Medvedev 2003, 176–177; Dorst 1983, 414–415). Prva orijentacija je „spoljašnja“, u odnosu na realan prostor i vreme. Kroz tu orijentaciju žanr ulazi u sva kodnevni život, u različite aspekte stvarnosti kao nešto što je izvedeno, pročitano, saslušano u konkretnom vremenu, mestu i konkretnim uslovima. Takvo usmerenje žanra podrazumeva publiku, njihovu reakciju i odnos prema autoru ili izvođaču, što znači da spoljašnja orijentacija naglašava realan kontekst. Druga orijentacija je „unutarnja“, zasnovana na tematskim determinantama: „Svaki žanr je sposoban da kontroliše izvesne aspekte realnosti. Svaki žanr poseduje konačne principe selekcije, konačne forme viđenja i konceptualizacije realnosti“ (Bakhtin and Medvedev 2003, 177). Bajka će nam svet prikazati kao svet neodređenog i fantastičnog vremena i prostora, govoreći s optimizmom o afi rmaciji identiteta i o transformaciji junaka – malog, običnog ili prezrenog koji postaje priznat i dostojan svojih zasluga (v. Antonijević 2013). Legenda će nas snabdeti folklorizovanim istorijskim podacima, povestima o sudbinskim predodređenostima, moralnim podukama ili pričati o opasnostima ako narušimo društvene tabue (Milošević-Đorđević 2000, 43–61; Antonijević 1994). Anegdota ili vic će uhvatiti trenutak anegdotalnog ili smešnog aspekta života i poentirati ih kroz obrte situacija (Milošević-Đorđević 2000, 170–172), i tako dalje. Posebni aspekti tih realnosti povezani su sa načinima na kojima ih svaki žanr konstruiše svojim poetskim i strukturalnim principima i mogućnostima reprezentacije. Spoljašnje i unutarnje orijentacije žanrova su međusobno aktivne, utiču jedna na drugu i zajedno utiču na ideološke i društvene koncepcije u realnosti, stoga kažemo da svaki žanr poseduju posebnu tematsku, ideološku i vrednosnu orijentaciju. Po Bahtinovom mišljenju, književni i folklorni žanrovi obogaćuju naš unutarnji govor novim alatkama za osvešćivanje i konceptualizaciju realnosti (Bakhtin and Medvedev 2003, 179).
Prve forme narodnih kola kod Srba potiču iz paganskih vremena, kada su imala ritualnu funkciju. Kola su se izvodila u krugu, simbolizujući jedinstvo zajednice i harmoniju s prirodnim ciklusima. Ona su često bila povezana s obredima posvećenim plodnosti, proslavama dolaska proljeća i zimskim ritualima. Ovaj kružni oblik igre zadržao se do danas i postao je zaštitni znak srpskog kola. U srednjem vijeku, kolo je postalo dio dvorova i narodnih proslava. Srpski dvorovi Nemanjića često su uključivali igranje kola u svečanostima, dok su u narodu kola igrana na saborima, svadbama, slavama i vjerskim praznicima. U ovom periodu, kolo je dobilo složenije ritmove i korake, u skladu sa muzičkim instrumentima tog vremena, poput frule i gusala. Valja istaći I uticaj turskog period ana razvoj folklore u našim krajevima. Tokom osmanske vladavine, srpska kola su se igrala u uprkos pritiscima na očuvanje nacionalnog identiteta. Kolo je tada postalo simbol otpora i povezanosti srpskog naroda sa svojim korjenima. Očuvano je kroz porodične i lokalne proslave, a karakterisalo ga je prilagođavanje melodijama koje su svirane na narodnim instrumentima poput tambure i gajdi.
Tekst napisao
Stevan Milićević
Razvoj kola u 19. vijeku
07.10.2024
Sa oslobađanjem od Osmanskog carstva i preporodom srpske države, kolo je postalo važan dio nacionalne kulture. Ovaj period donosi zapisivanje mnogih narodnih kola, koja su prenošena usmeno. Kola su se često izvodila na narodnim saborima, uz pjesme koje su slavile nacionalne junake i istorijske događaje. Neka od najpoznatijih kola koja su se ustalila u ovom periodu uključuju:
Moravac - živahno i brzo kolo koje simbolizuje radost i slavlje.
Čačak - energično kolo sa složenim koracima.
Užičko kolo - koje je postalo sinonim za srpsko narodno kolo.
Narodna kola srpskog naroda predstavljaju most između prošlosti i sadašnjosti. Njihovo očuvanje i dalje okupljanje ljudi u igri pokazuje snagu tradicije i njenu sposobnost da poveže različite generacije u zajedničkom duhu i identitetu.
Tekst napisao:
Stevan Milićević
Kolo u 20. vijeku
25.10.2024
Tokom 20. vijeka, kolo je doživelo procvat zahvaljujući radu folklornih ansambala i institucija koje su njegovale tradicionalnu umjetnost. Osnivanje društava kao što su KUD-ovi (Kulturno-umetnička društva) omogućilo je sistematizaciju i očuvanje kola kroz izvođenje na scenama širom sveta. U ovom periodu dolazi i do formalnog zapisivanja kola kroz muzičke note i koreografije, kako bi se očuvala autentičnost svakog oblika igre. Popularizacija kola u gradovima, kroz škole folklora, omogućila je širenje ove tradicije i van seoskih sredina. Danas je kolo neizostavni deo kulturnih manifestacija, svadbi, vjerskih praznika i državnih proslava. UNESCO je 2017. godine srpsko kolo uvrstio na listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovječanstva, čime je dodatno potvrđena njegova univerzalna vrijednost i značaj za očuvanje identiteta srpskog naroda. Osim gore napisanog vazna je i simbolika kola. Kolo kroz istoriju nije samo ples, već i način izražavanja zajedništva, radosti i tuge. Njegova kružna forma simbolizuje jednakost i povezanost svih učesnika, dok su koraci često vezani za ritam života – rad, borbu, slavlje i setu.
raznovrsnost naroda. Među najistaknutijim igrama u srpskom folkloru nalaze se one koje su postale simboli tradicije i često se izvode na folklornim manifestacijama, ove igre se razlikuju po ritmu, koracima i stilu, ali sve dijele zajednički element – izražavanje zajedništva, radosti i pripadnosti.
Tekst napisao:
Stevan Milićević
Istaknuta Srpska kola
27.10.2024
Užičko kolo
Porijeklo: Zapadna Srbija
Karakteristike: Užičko kolo je jedno od najpoznatijih srpskih kola. Odlikuje se brzim tempom, dinamičnim koracima i živahnom atmosferom. Obično se igra u velikim krugovima i prati ga harmonika.
Značaj: Postalo je simbol srpske nacionalne igre, često igrano na svadbama i veseljima.
Moravac
Porijeklo: Dolina Morave
Karakteristike: Igra se umjerenim, ali veselim ritmom. Koraci su jednostavni i omogućavaju učesnicima svih uzrasta da se priključe. Ova igra često simbolizuje plodnost i radost života.
Značaj: Popularna širom Srbije i prilagođena izvođenju u urbanim sredinama.
Vlaške igre
Porijeklo: Istočna Srbija.
Karakteristike: Vlaške igre su živopisne i energične, sa naglaskom na složene ritmove i karakteristične pokrete nogama. Ponekad uključuju individualne plesne elemente.
Značaj: One su značajan dio identiteta istočnog dela Srbije i često su dio proslava u ovim krajevima.
Igre iz Šumadije
Porijeklo: Centralna Srbija.
Karakteristike: Šumadijske igre imaju laganiji ritam, s naglaskom na eleganciji pokreta. Igrači često nose bogato ukrašene nošnje sa šajkačama.
Značaj: Predstavljaju tradicionalni srpski stil igre i često su deo nacionalnih folklornih izvođenja.
Starovlaške igre
Porijeklo: Planinski predjeli zapadne Srbije.
Karakteristike: Igre iz ovog kraja su često brze, sa izrazitim skokovima i dinamičnim pokretima. Prate ih tradicionalni instrumenti, poput gajdi i dvojnica
Značaj: One oslikavaju snagu i izdržljivost stanovnika ovog kraja.
Leskovačko kolo
Porijeklo: Južna Srbija.
Karakteristike: Ovo kolo je prepoznatljivo po brzini i energiji, sa bogatim varijacijama koraka i dinamikom. Često se igra u tesno povezanom krugu.
Značaj: Simbol južnjačkog temperamenta i strasti
Igre iz Banata
Porijeklo: Vojvodina.
Karakteristike: Igre su lagane i harmonične, sa naglaskom na dostojanstvenosti pokreta. Prate ih tamburaški orkestri.
Značaj: Predstavljaju spoj tradicionalnih srpskih i srednjoevropskih uticaja.
Povratenka
Porijeklo: Kosovo i Metohija
Karakteristike: Povratenka je nežna i nostalgična igra sa sporijim tempom, u kojoj učesnici često ponavljaju pokrete unazad.
Značaj: Ova igra simbolizuje duhovnu povezanost sa prošlošću i domovinom.
Čačak
Porijeklo: Šira Srbija.
Karakteristike: Jedno od najpoznatijih brzih kola, karakteriše ga brzi ritam i energični koraci. Popularno je na veseljima zbog svoje dinamičnosti.
Značaj: Ova igra okuplja ljude svih generacija i pravi je pokazatelj narodnog duha.
Igre sa Kosova i Metohije
Porijeklo: Kosovo i Metohija.
Karakteristike: Ove igre su često sporijeg ritma, ali sa dubokom emotivnom notom. Prate ih pesme o ljubavi, domu i tradiciji.
Značaj: One čuvaju uspomenu na bogatu kulturnu baštinu ovog prostora.
Srpske folklorne igre su odraz raznovrsnosti i jedinstvenosti kulturnog identiteta. Svaka od njih ima duboko ukorenjen istorijski značaj, izražava radost života, povezuje ljude i čuva tradiciju kroz umjetnost igre. Njihov duh i dalje živi kroz rad folklornih društava i svakodnevna narodna okupljanja.